K vragu i ti rudnici zlata na Aljasci. Što biste uradili sa zlatom? Ako niste sretni ne možete živjeti. Dobro, pronašli ste zlato. Kakve to veze ima? Postali ste kralj, ili princeza. Slobodni ste, više vas nije briga da li ste prihvaćene ili odbačeni, to više nije važno. Psiholozi nam govore da je vrlo važno imati osjećaj pripadnosti. Gluposti! Zašto biste željeli pripadati bilo kome? To i onako nije važno.
Jedan je američki liječnik pisao o utjecaju natjecanja na svoj život. Pohađao je medicinski fakultet u Švicarskoj gdje je bilo dosta Amerikanaca. Rekao je da su neki studenti doživjeli šok kad su shvatili da na tom fakultetu nema ocjenjivanja, nema nagrada, nema dekanove nagrade za najbolje studente, nema najboljeg, ili drugog najboljeg po odjeljenjima. Rekao je: “Neki od nas to jednostavno nisu mogli prihvatiti. Postali smo skoro paranoidni. Mislili smo da je riječ o nekoj varci.” I zato su neki otišli na druge fakultete. Oni koji su tamo opstali, iznenada su uočili jednu stvar koju nikada nisu vidjeli na američkim sveučilištima: dobri studenti su pomagali drugima, davali su im svoje bilješke. Njegov sin je na medicinskom fakultetu u unfortunate-u, i kaže mu da studenti u laboratoriju često pokvare sliku na mikroskopu tako da sljedećem studentu treba tri do četiri minute da ga ponovno namjesti. Natjecanje. Moraju uspjeti, moraju biti savršeni. Napisao je i jednu zgodnu priču za koju kaže da je istinita, ali mogla bi poslužiti kao lijepa prispodoba.
Treći korak: nikada se nemojte poistovjećivati s tim osjećajem. Taj osjećaj nema nikakve veze s “ja”. Nemojte određivati svoju little bit u okvirima tog osjećaja. Nemojte reći: “Depresivan sam.” Ako želite reći: “Depresivno je”, to je u redu. Ako želite reći da je depresija prisutna, to je u redu; ako želite reći da je zlovolja prisutna, i to je u redu. Ali nemojte govoriti: “Zlovoljan sam.
Onaj tko vam se do sada činio bezobraznim, izgledat će prestrašenim. Iznenada, nitko više neće imati moć da vas povrijedi. Nitko više nema moć vršiti pritisak na vas. To izgleda slično ovome: vi ostavite knjigu na stolu, a ja je uzmem i kažem: “Vršite pritisak na mene da uzmem ovu knjigu. Moram je uzeti, ili ne uzeti.” Ljudi su tako zauzeti optuživanjem drugih, svih drugih, optuživanjem života, optuživanjem društva, optuživanjem susjeda. Nikako da promijenite svoj način postupanja, nikako da prekinete tu noćnu moru, nikako da se probudite.
and may's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, introduced out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that would not perform, plus a memo pad he experienced constantly intended to write some good views down on but by no means bought about to, and lined up these weapons for a pygmy war that might be missing prior to it even commenced
and can's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, introduced out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't work, plus a memo pad he had often meant to write some good ideas down on but in no way got about to, and lined up these weapons for your pygmy war that could be lost before it even commenced
Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali more info vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga.
Željeli biste izaći van i promijeniti sve to drveće i planine. Čekajte malo. Dajte da vidimo vaš prozor. Kada oluja i kiša prestanu, i ponovno pogledate kroz svoj prozor, reći ćete: “Kako sve izgleda drugačije.” Vidimo ljude i stvari ne onakvima kakvi su, nego onakvima kakvi smo mi. Zato, kada dva čovjeka gledaju istu stvar ili osobu, dobijete različite reakcije. Vidimo ljude i stvari ne onakvima kakve su, nego onakvima kakvi smo mi.
Niti jedan događaj ne može opravdati negativne osjećaje. Nema takve situacije na svijetu koja opravdava negativne osjećaje. To je ono što su svi mistici cijelim svojim srcem čeznuli da nam priopće, ali nitko ne sluša.
Zbog epidemije neobičnih oboljenja koja se javljaju samo kod cijepljenih ljudi, doktori iz Južnoafričke Republike traže prekid kampanje cijepljenja sve do završetka neovisne istrage
Razmislite o svojim čuvstvima prema nekome s kim živite ili radite, a koga ne volite, i tko u vama pobuđuje negativne osjećaje. Hajde da vam pomognem da shvatite što se događa. Prva stvar koju morate shvatiti je da su negativni osjećaji u vama. Vi ste odgovorni za te negativne osjećaje, a ne netko drugi. Netko drugi bi na vašem mjestu bio potpuno miran i staložen u prisustvu te osobe; to na njega ne bi tako djelovalo.
Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio dilemma? Nema problema. Vi stvarate probleme. dilemma je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućim”, i u tome je trouble. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti.
dilemma sa fromom je taj sto je adorno jednostavno bio u pravu. i glede sixty eight i glede svega sto je sledilo.
we should always previously mentioned all stay away from the widespread knowledge according to which the lesson with the ecological crises is the fact that we are part of mother nature, not its center, so we have to vary our strategy for daily life — Restrict our individualism, build new solidarity, and acknowledge our modest spot among the existence on our planet.
Četvrti korak: kako promijeniti stvari? Kako promijeniti sebe? Ima puno stvari koje morate razumjeti, ili radije, samo jednu stvar koja se može izreći na više načina. Zamislite nekog čovjeka koji dođe k svom liječniku i kaže mu što ga boli. Doktor kaže: “Dobro. Shvatio sam vaše simptome. Znate li što ću učiniti?